Od početka studenog 2015. godine umirovljenici u Hrvatskoj koji primaju inozemne mirovine primaju dopis u kojem su suočeni s činjenicom da su dužni retroaktivno platiti porez na svoje inozemne mirovine. Mnogi od tih umirovljenika nisu znali da se Zakon o porezu na dohodak promijenio i stupio na snagu 01.03.2012. godine.
Prema tom Zakonu se svi osobni dohotci hrvatskih državljana s prebivalištem u RH obračunavaju po istim stopama. Po starom Zakonu bilo je propisano kako su mirovine izuzete od poreza na dohodak. U novom su umirovljenici izjednačeni s ostalim osobama koje ostvaruju dohodak u RH po osnovi nesamostalnog rada. Pošto se nisu na vrijeme prijavili u Registar poreznih obveznika, prijeti im novčana kazna od 2.000 do 50.000 kuna. Hrvatska je ulaskom u EU počela razmjenjivati podatke s drugim zemljama pa je porezna dobila informacije o građanima koji imaju račune u inozemstvu. Poziv su dobili i oni koji rade u inozemstvu, a imaju prebivalište u RH. Za njih vrijede nešto drukčija pravila i namijenjeni su im posebni obrasci.
Umirovljenici s prijavljenim prebivalištem moraju „progutati“ ovu vijest i platiti potraživanje porezne uprave za 2012, 2013. i 2014. godinu. Suočeni s tom viješću, počeli su tražiti pomoć i savjet jer će zbog visokih iznosa koje moraju platiti mnogi od njih upasti u velike financijske probleme. Neki već dižu kredite. Ako se uzme u obzir da se radi o umirovljenicima koji su stariji od 65 godina, jasno je da su to oni koji su se vratili u domovinu prije nego je ovaj Zakon o porezu na mirovine stupio na snagu. Tko je kriv što umirovljenici – povratnici nisu na vrijeme saznali za te zakonske promjene i što će zbog toga neki od njih upasti u financijske probleme?
Iz inozemstva su u domovinu stupanjem na snagu tog izmjenjenog Zakona stizale reakcije. U Švicarskoj su organizirane informativne tribine, pisali su o tim promjenama razni portali i pokušali skrenuti pažnju na promjenu Zakona umirovljenicima koji su se namjeravali vratiti u domovinu.
Prof. dr. Nikola Mijatović izlagao je na prvom iseljeničkom kongresu održanom u Zagrebu u lipnju 2014. godine i upozorio da donešena porezna mjera nije dovoljno kvalitetno promišljena, te da je protivna dugoročnom državnom, naročito fiskalnom interesu. Na žalost, tom problemu nitko nije poklonio pažnju i ništa se nije dogodilo.
Kad tražimo informacije i kad se pitamo “Tko je to trebao povratnike informirati a nije….?”, pronalazimo različite adrese i mjesta koja bi trebala ako ništa drugo, umirovljenike – povratnike bar pravovremeno informirati o zakonskim promjenama. Uz to, ima i drugih Zakona vezanih za iseljeništvo pa se postavlja pitanje koliko se isti sprovode?
Nekoliko primjera: 26. listopada 2011. godine na snagu je stupio Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. U čl 7. tog Zakona možemo pročitati: Republika Hrvatska poduzima mjere kojima potiče povratak hrvatskih iseljenika i useljavanje njihovih potomaka u Republiku Hrvatsku.
Dalje u istom Zakonu u čl. 11. piše da se osniva Državni ured za Hrvate izvan RH. Njihov zadatak je između ostalog „briga za zaštitu prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske“. Uz to, Ured „predlaže politiku poticanja i pomoći povratka i useljavanja“. Osnovan je i Savjet u kojem su zastupnici iz svih zemalja u kojima žive Hrvati. Imamo i Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatsku Maticu Iseljenika i druga tijela i institucije koja u svom djelokrugu imaju poslove vezane za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Ili bi njihova djelatnost trebala biti od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Kad se u istom Zakonu pročita članak 64. gdje piše: Republika Hrvatska sklapanjem međunarodnih ugovora o socijalnom i zdravstvenom osiguranju stvara uvjete za olakšavanje povratka umirovljenika i drugih osoba u Republiku Hrvatsku, te članak 65: Ured prikuplja podatke i vodi evidenciju o hrvatskim povratnicima i useljenicima, zaključak je da bi Ured morao imati čistu evidenciju povratnika.
Prva adresa na koju se povratnici u domovinu moraju prijaviti je Hrvatski Zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Što znači da oni vjerojatno imaju u svojoj evidenciji sve povratnike koji iz inozemstva primaju mirovine.
No zašto oni koji “skrbe” o iseljeništvu i povratnicima nisu kod HZMO potražili ta imena i te ljude pravovremeno informirali? Zašto se od stupanja na snagu ovog Zakona u kojem se oporezuju inozemne mirovine do danas nije ništa promijenilo? Zašto Ustavni sud ignorira prijedlog Hrvatskog svjetskog kongresa, koji je podnesen u svibnju 2013 godine? Zašto se neki Zakoni provode a neki su samo mrtvo slovo na papiru? Zašto se iseljeništvu ne pokloni medijski prostor državne televizije gdje bi bili informirani o ovako važnim promjenama?
Sva ova pitanja iseljeništvo upućuje onima koji se za njih na papiru „skrbe“ i koji zahvaljujući Hrvatima koji žive izvan granica Republike Hrvatske imaju svoje radno mjesto. Visoke porezne stope zaustavile su povratak potencijalnih povratnika umirovljenka u domovinu, dok se u međuvremenu neki umirovljenici odjavljuju i domovinu po drugi put napuštaju.
Na facebook-u je osnovana grupa „Švicarska mirovina – Hrvatski porez“ u kojoj se okupljaju umirovljenici – povratnici i oni koji se jednog dana namjeravaju vratiti u Hrvatsku, te osobe koje ova tema zanima. U grupi se izmjenjuju iskustva i dijele nove informacije vezane uz aktualnu temu. Najavljuju se i sljedeći koraci a mnogobrojni pozivi pokretaču grupe Zlatku Jambrešiću potvrđuju da je pitanje visokih poreznih stopa na mirovine iz inozemstva tek otvoreno.
